Budimo milosrdni ugledavajući se u ždralove, koji – kako se kaže – lete visoko da bi bolje vidjeli i odredili mjesto na koje žele sletjeti. Jedan ih tada predvodi i svojim glasom potiče na ustrajnost. No ako malakše, ako izgubi glas, odmah ga drugi zamjenjuje. Svi se, osim toga, brinu za sve, tako da pomažu iznemoglima sve dok ne ojačaju i stignu do cilja. Budimo, dakle, poput ždralova: stavljeni na najvišu osmatračnicu života, brinimo se za sebe i druge; vodimo one koji ne poznaju put; potičimo lijene i nemarne; zamijenimo druge kad su umorni, jer bez odmora se ne može izdržati; podržimo slabe i nemoćne, da ne klonu na putu; bdijmo u molitvi i kontemplaciji Gospodina.