Čovjek posvećen duhovnim stvarima, nakon što se pobrinuo za materijalne potrebe i oslobodio svjetovnih misli i briga, ulazi u svoju kuću, to jest u svoju savjest, te zatvorivši vrata osjetila odmara se sa mudrošću i posvećuje božanskoj kontemplaciji, u kojoj uživa milinu duhovnog mira.