„Učenik, kojega je Isus ljubio“ (Iv 21, 7). Iako nije bio imenovan, ovim je riječima Ivan bio istaknut među drugima, ne zato jer je Isus ljubio samo njega, nego njega na poseban način. Ljubio je i druge, ali njega „intimnije“. Obdario ga većom nježnošću svoje ljubavi, jer ga je pozvao dok je još bio djevac i djevcem ostao: stoga mu je i povjerio Majku. Taj je učenik, na Posljednjoj večeri, položio glavu na prsa Gospodinova. Velik je bio znak ljubavi što je samo on položio glavu na prsa Isusova, „u kome se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja“ (Kol 2, 3). I ta je činjenica bila kao predznak da će pisati o „tajnama“ Božjim bolje nego drugi.