Što je uopće blagoslov? Površno i brzopleto objašnjenje bilo bi to da je blagoslov zazivanje Božje naklonosti ne neku stvar ili na neku osobu pogotovo u vidu budućeg napretka i blagostanja. Tako blagoslivljamo automobil da bi nas vozio bez prometnih nezgoda i kvarova, blagoslivljamo djecu da budu zdrava i pametna, itd… U tome slučaju blagoslivljamo jela na uskrsno jutro zato što bi po tome blagoslovu jelo dobilo novu kvalitetu svetoga, da bi nam ono bilo zalog Božje zaštite tijekom cijele godine.
Blago-sloviti
Što čini pobožan Židov? Njegova je molitva beraka – molitva hvale. On hvali Boga za sve što ga okružuje: za svjetlost dana, za mir noći, za jelo i piće, za roditelje, za djecu, za činjenicu da su Božji narod i Božja svojina. Sve što ga okružuje može biti povodom za blagoslov. Čak i zbog nevolja čovjek blagoslivlja Boga, je zna da će se Bog proslaviti i po postojanosti pravedna i sveta čovjeka. I prvi kršćani su upravo tako shvaćali molitvu. Ona je bila blagoslov, kao npr. blagoslovna molitva prigodom sabiranja prvih plodova zemlje, kako to možemo vidjeti u Hipolitovoj Apostolskoj predaji:
“Zahvaljujemo ti, Bože, i prikazujemo ti prvine plodova koje si dao da uberemo. Po svojoj si riječi dao da rastu, zapovjedio si zemlji da donosi sve svoje plodove na radost i za hranu ljudskom rodu i svim životinjama. Za sve to mi te hvalimo, Bože, za sve tvoje blagoslove što nam daješ kad ukrašavaš sve stvoreno svakom vrstom plodova, po svome Sinu Isusu Kristu, našem Gospodinu, po kojem je tvoja slava u vijeke vjekova.”
Za Sveto pismo blagoslov je u prvom redu Božja riječ kojom on blagoslivlja svijet. Je, njegova blagoslovna riječ ima stvarateljsku moć. Bog rekne – i to se zbude. U teologiji se taj stvarateljski Božji blagoslov naziva “silazni” blagoslov. “Ulazni” je blagoslov onaj o kojem smo prethodno govorili. Zahvalan čovjek svjestan je da sve od Boga dolazi i onda Boga zbog toga blagoslivlja. Tako je svaka stvar, svaka životna okolnost povodom za molitvu blagoslova. To, nadalje, znači da je svaka prava molitva u prvom redu blagoslivljanje Boga zbog njegovih velebnih djela. Upravo takvu molitvu susrećemo u psalmima. Tek uzgredice onda biblijski molitelj upućuje Bogu još i posebnu molitvu zazivajući Božji blagoslov u nekoj posebnoj potrebi i u nekoj posebnoj okolnosti. Za pravog molitelja bilo bi “nepristojno” molitvu svesti samo na traženje Božje pomoći, baš kao što to nije lijepo ni među prijateljima. Prisjetimo se samo nekoliko redaka psalma 136: “Hvalite Gospodina jer je dobar: vječna je ljubav njegova! (…) / Jedini on učini čuda velika: /vječna je ljubav njegova! /Mudro sazda on nebesa: / vječna je ljubav njegova! / On utvrdi zemlju nad vodama: / vječna je ljubav njegova! / On načini svjetlila velika: / vječna je ljubav njegova! / Sunce da vlada danom: / vječna je ljubav njegova! / Mjesec i zvijezde da vladaju noću: / vječna je ljubav njegova!”
Kršćanski blagoslov
Nažalost, tijekom povijesti u Crkvi je blagoslov sve više poprimao značaj istjerivanja zloduha i zlih sila iz predmeta. Tako su se blagoslivljale stvari da bi se osiguralo odsustvo sotone ili zlih sila. Štoviše, izgledalo je kao da je sav svijet pod snažnim utjecajem sotone, pa je stoga bilo potrebno korjenito i sveobuhvatno sve, baš sve blagoslivljati, da bi se osigurala Božja zaštita nad svijetom koji nas okružuje. Dovoljno je prelistati Rimski obrednik izdan u hrvatskom prijevodu u Zagrebu 1929., pa da se vidi što se sve i u kojim prigodama blagoslivljalo. Ne oduzimajući ništa od važnosti što crkva i danas pridaje blagoslovima, htjeli bismo dati samo neke osnovne naglaske, da bismo se tako približili prvotnom i pravom značenju blagoslova i blagoslivljanja.
Blagoslov hrane o Uskrsu
Nije slučajno da se jelo blagoslivlja na poseban način o Uskrsu. Kao prvo, kršćanin redovito blagoslivlja Boga prije svakog objeda, zahvaljujući mu za darove koji su mu udijeljeni. Kada je uskrsni obrok u pitanju, razumljivo je da on ima posebno značenje jer dolazi nakon korizmenog posta. Budući da je taj obrok i bolji i obilniji, tim je više čovjek pozvan zahvaljivati za hranu koju može svečano i u radosti blagovati. Još nam se jedan razlog čini osobito znakovitim. Isus je svojim uskrsnućem preobrazio svakoga čovjeka, ali je preobrazio i svojim spasenjem prožeo cijeli svijet, sav svemir, sve stvoreno. Snaga i blagoslov Krista uskrsloga očituje se, dakle, i u hrani koju blagujemo upravo toga dana kada na poseban način slavimo Kristovu pobjedu nad smrću.
U nas vjernici u velikom broju i veoma rado donose hranu na jutarnji uskrsni blagoslov. Stvarno nije potrebno smatrati da bi to više bio znak površnog i pomalo poganskog shvaćanja Božje zaštite. Baš naprotiv. Zasigurno je to prigoda da svećenik podsjeti svoje vjernike kako je izuzetno lijepo da osjećaju potrebu da se blagoslovi prvi uskrsni obrok. Samo treba naglasiti još barem dvije stvari. Prvo, mi zahvaljujemo Bogu za hranu koju smo donijeli. Zahvaljujemo mu za sve njegove darove: za jelo i piće, za odjeću i obuću, za dom, za obitelj, za svjetlo vjere u našim dušama, za Božje izabranje i spasenje u koje smo uključeni, a ponajviše za Spasitelja i Gospodina našega Isusa Krista po kojemu postajemo dionici nebeskih darova i nebeskog izabranja. Drugo, kako zavaljujemo Bogu toga jutra za hranu koju smo donijeli i za sve što imamo i što jesmo, ne smijemo zaboraviti neprestance, svakoga dana zahvaljivati Bogu za sve darove, tako da naš cijeli život bude hvala Bogu i na hvalu njegovu. Hrana koju smo donijeli već je sveta, već je blagoslovljena, jer je od Boga. Međutim, mi Boga hvalimo radi njegove svetosti, radi toga što nam tu hranu udjeljuje zajedno sa svim darovima. To je središnje i temeljno značenje uskrsnog blagoslova i svakog blagoslova općenito.
dr, Zvonko Pažin