Kao prorok Izaija, tako i mi poželimo da (Sin Božji) „razdre nebesa“ (Iz 63, 19) da, vidljiva u tijelu, možemo promatrati onoga koji je nevidljiv. Neka se razdru nebesa, neka siđe Riječ i neka se rasprši oholost moćnika ovoga svijeta pred njegovim čovještvom. Tko bi još bio tako ohol, tako obijestan i pun sebe, kad bi duboko razmatrao o poniznosti Veličanstva, o Moći koja je postala slaba, o Mudrosti koja tepa?