Kaže Izaija: „Pustaru će njegovu učiniti poput Edena“ (Iz 51, 3). Stvarno, pustara vanjskog siromaštva stvara naslade nutarnje miline. Gospodin kaže da su bogatstva ovoga svijeta trnje (usp. Nt 13, 22), dok Izaija pustaru siromaštva naziva milinom. O, trnje svijeta! O, milino pustare! Koliko je istina daleko od laži, svjetlo od tame i slava od muke, tolika je među vama razlika. Priroda je ljude rodila siromašnima, a zloba ih je učinila bogatima. Istinsko siromaštvo ljubi samoću i uvijek je radosno.