Otk 7, 2-4. 9-14
1 Iv 3, 1-3
Mt 5, 1-12a
Današnjom velikom svetkovinom sjećamo svih onih koji su svojom dobrotom, poštenjem i pravičnošću zaslužili biti pozvani na gozbu na kojoj i mi koji smo još na ovome svijetu želimo biti uzvanici. Sva današnja čitanja ulijevaju utjehu i nadu, i snagom svojih riječi jamče nam da ćemo se i mi naći u tome probranome društvu, okupljeni na veličanstvenoj proslavi oko slavljenika koji se raduje silnome mnoštvu uzvanika.
Sveti Ivan apostol je, protjeran na otok Patmos za vrijeme rimskog cara Domicijana, objavu Isusa Krista o sudbini Crkve, njezinoj borbi i pobjedi zapisao u Apokalipsi ili Otkrivenju iz kojega je i današnje prvo čitanje. Svrha mu je pozvati vjernike na obraćenje i budnost, osnažiti im vjeru i utješiti ih u progonima. Upravo se tako, dakle osnaženi i motivirani, osjećamo nakon slike anđela koji ne da nauditi ni zemlji ni moru dok se ne opečate svi vjerni Božji sluge. Tek tada može doći kraj svemu svijetu, kada silno mnoštvo odabranih, odjevenih u haljine “oprane i obijeljene u krvi Jaganjčevoj”, s palmama u rukama, stane pred prijestolje Oca. Oni “dođoše iz nevolje velike”, oni su uspjeli ostati čisti i pravedni, gordi i dostojanstveni, principijelni i nepokolebljivi u svome kršćanskome življenju. Obećana nagrada na nebesima bit će neopisiva, ni blizu najljepšim očekivanjima, bezbroj milja daleko od zamišljanoga blaženstva. Nadići će i najbajkovitije prizore i najidiličnija maštanja. Tako će biti onima koji spremni i čisti dočekaju Kraj, utješeni Božjim riječima: “Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.”
Danas se spominjemo svih onih koji su svojim kršćanskim neposustajanjem i neodustajanjem već ušli u slavu Božju. Sveci nisu samo apostoli, mučenici, svjedoci vjere, pustinjaci i biskupi, siromašni propovjednici, misionari, karitativci i mistici. Sveci su i svi laici, obični ljudi koji su živjeli onako kako bi Otac volio, nikad ni na koji način eksponirani a kamoli službeno kanonizirani. Sveci su svi neporočnoga života, posebnih darova i, nadasve, duboke vjere. Njih se danas sjećamo i molimo njihov zagovor kod Oca, da nam pomognu doći tamo kamo naša duša čezne prispjeti u Onaj Dan. Kada Krist ponovno i konačno siđe u ovu našu “dolinu suza”, svi Njemu odani naći će utjehu. Tada će na svoje doći svi čisti u srcu, svi mirotvorci i progonjeni zbog pravednosti. To nam, uostalom, u današnjemu evanđelju Isus javno obećaje na gori: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!” Kakva li je utjeha ovo Kristovo obećenje! Čega da se bojimo? Radosno čekajmo susret u nebeskoj domovini, da nas Otac privede na gozbu, k stolu oko kojega su već okupljeni svi sveti koji odavno uživaju u obilju Božjega milosrđa, napokon odmoreni, napokon doživjevši pravdu.
Svijet u kojemu živimo kušnja je koju valja prijeći, sedmoglavi zmaj kojega valja pobijediti, prijeteći ocean koji valja preplivati. Tko se uspije othrvati iskušenjima, tko uspije pregaziti blato ne uprljavši haljine – sigurno će biti među uzvanicima.
Tamo će nas čekati svi Božji mučenici čija je krv, poput Kristove, prolivena i za naše spasenje, svi strpljivi i pobožni pravednici koji su u dubini svoga srca našli odgovore na mnoga pitanja, svi koji su trpjeli i konačno našli mir u mirisnim Očevim skutima. Tamo nas čekaju svi pravednici, i poznati i posve nepoznati, i javno štovani i potpuno anonimni, i službeno kanonizirani i bezimeni, koji su svoj križ hrabro nosili do zemaljske Golgote na kojoj su oslobođeni svih boli i uzneseni k Ocu. Tamo su i naši obiteljski pravednici koji su bili dostojni svečanoga poziva za stol Gospodnji, uvedeni kroz vrata raja u svjetlost i blaženstvo. Sada nas gledaju i čekaju, radujući se susretu s nama i zagovarajući nas kod Oca. Molimo Boga da i mi budemo među onima u kojih su “ruke nedužne i srce čisto, i čija se duša ne predaje ispraznosti…” Tamo su i naše bake i prabake čija je vjera bila duboka kao gorski zdenac. Tamo su svi mučenici, branitelji vjere i domovine, nepravedno mučeni i osuđeni, zbog istine i ljubavi proganjani i zatrti. Sa svima njima se veselimo današnjem svečanome danu kada su stekli zasluženu nagradu i kada se “isplatila” njihova pravednost. Utješeni u Ocu i Sinu, laki kao latice bijeloga maslačka, skriveni u snenim krošnjama, neka nas čekaju i neumorno rade za nas po Božjem izaslaniku Duhu Svetomu, da i mi prispijemo tamo kamo naša duša čezne stići kad dođe vrijeme i kucne čas istine. Amen.
p. Anđelko Sesar