Lev 19, 1-2.17-18
1 Kor 3, 16-23
Mt 5, 38-48
Već preko Mojsija Bog izabranom narodu zapovijeda svetost: «Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!» A što to znači, konkretizira se u sljedećim zapovijedima: «Ne mrzi svoga brata u svom srcu!… Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.» Štoviše, izriče se odgovornost za grijeh bližnjega: «Kori svoga sunarodnjaka!»
U čemu se očituje Božja svetost, izriče psalmist slaveći svetost Gospodnjeg imena. Zahvaljujući na dobročinstvima što ih Gospodin duši iskazuje (otpušta grijehe, iscjeljuje slabosti, izbavlja od propasti), psalmist naglašava Božje milosrđe, milostivost, sporost na srdžbu, veliku dobrostivost i nježnost.
Isus u evanđelju po Mateju zahtjev za svetošću detaljno i slikovito potkrepljuje. Ljudski se razum, neprosvijećen božanskom mudrošću, spontano opire onome što naučava. Teško je okrenuti drugi obraz kad te netko udari po jednom, prepustiti i gornju haljinu onome tko ti želi oteti donju, onoga tko te prisili ići jednu milju, dragovoljno otpratiti još jednu. Ljudski ponos se buni. Čovjek se želi obraniti, oduprijeti Zlu. Ali Isus uči da trebamo postupiti drukčije, ne opirati se Zlu nego zlo pobijediti dobrim, mržnju svladati ljubavlju. Biti dobri prema dobrima i zlima, ljubiti jednako prijatelje i neprijatelje. Jedino tako ćemo biti sinovi Oca nebeskoga, «jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.» Ne činimo li tako, po čemu se razlikujemo od pogana? Činimo li tako, ne činimo svojom nego Božjom snagom. To Božja ljubav čini u nama po vjeri. A ono što Bog čini, vječno je. U poslanici Korinćanima sv. Pavao naglašava da je svetost Božja ukorijenjena u kršćanima, u Crkvi kao tijelu Kristovu: «Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.» Da su ove riječi istinite, potvrđuje povijest. Toliko ih je jurišalo na sve moguće načine da bi oborili Crkvu, ali su pali sami, a Crkva i danas, nakon dvije tisuće godina, svjedoči Krista živoga. Svjedoči Božje milosrđe, dobrohotnost i ljubav. Zato dobro kaže naš Marko Marulić: «Neka se, dakle, šuti o moći negda prebogatih kraljeva i presnažnih junaka! Više su bili kadri naši siromašci. Neka se šuti o oštroumnosti filozofa! Istinu su istražili samo oni koji su vjerovali Bogu. Neka umuknu slava i jednih i drugih! Sjajniju i trajniju, veličinu koje ne možemo pojmiti ni dužinu izmjeriti postigle su sluge Kristove.»
Krajem prošlog stoljeća u Italiji su teroristi ubili jednog poznatog suca jer se borio protiv mafije. Misu zadušnicu prenosila je televizija. Ljudi su se divili gledajući kako su dvojica sinova ubijenoga molili molitvu vjernika i u njoj izrekli da opraštaju ubojicama i da ne traže osvetu, nego da mole za njih kako bi uvidjeli zlo što su ga počinili te se vratili na pravi put. Time su se obojica svrstala u red kršćana, pokazujući da slušaju Isusa, čiju nam zapovijed donosi Matej u današnjem odlomku svoga evanđelja: „Molite za one koji vas progone.“ Ivan Pavao II. molio je za atentatora koji ga je teško ranio. Moliti za neprijatelje – zapovijed je našega Gospodina. Ako se, dakle, smatramo kršćanima, moramo težiti uzoru koji nam je On sam dao kad je u smrtnim mukama molio: «Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine.» Moramo ozbiljno uzeti Isusov nalog: «Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!» Amen.
p. Anđelko Sesar