Sef 2, 3; 3, 12-13
1 Kor 1, 26-31
Mt 5, 1-12a
Nastavljajući se na prošla nedjeljna čitanja, današnja produbljuju središnju misao o tome da siromasima duhom pripada kraljevstvo nebesko, ili, drugim riječima, da Božjem kraljevstvu pripada samo skroman i čedan narod, narod koji traži istinu, pravdu i poniznost, nadasve narod koji traži i nalazi okrilje u Gospodinu jer Gospodin «ostaje vjeran dovijeka», «potlačenima vraća pravicu», «gladnima kruha daje», «oslobađa sužnje»…
Isusov proglas o blaženstvima objava je načela toga kraljevstva. U tom kraljevstvu temeljni zakoni nisu prijetnja, nego obećanje. O tim obećanjima valja razmišljati ako želimo ući u kraljevstvo. Kad ih bolje pogledamo, možemo ih podijeliti na četiri upute koje nam govore kako trebamo pravilno živjeti da bismo baštinili ono što nam je Bog u svojoj ljubavi pripremio.
Blaženi siromašni – blaženi milosrdni. Tu se ne radi o materijalnom siromaštvu, nego duhovnom. Radi se o osjećaju da nas ništa na svijetu ne može učiniti bogatima, jer bogat je onaj tko ima Boga, pa nikakav posjed ne može ispuniti našu težnju za Vječnim, Beskonačnim, Dobrim. Radi se o uvjerenju kako je čovjek usprkos svim pogodnostima, kad se usporedi s onim što se nudi u kraljevstvu Božjem, siromašan. Kako je bijedan i kratak naš život kad se usporedi s vječnošću i sa srećom onih koji su već ušli u slavu Božju. Tko sve to vidi i upozna, taj upravlja svoj pogled prema Bogu jer spoznaje da je bijedan i da ne može ništa postići sam, da je sve Božja milost; da ga Bog u svom milosrđu uzdiže u beskrajno bogatstvo svoje slave. Zato ne može nikoga suditi, nikoga s visoka gledati, nego osjeća da mora sam biti drugima milosrdan, kako je Gospodin njemu milosrdan, da će mu se mjeriti mjerom kojom on drugima mjeri.
Blaženi žalosni – blaženi čisti. Ni ovdje se ne misli na one koji plaču nad otvorenim grobom ili su pritisnuti kakvim zemaljskim brigama. Misli se na one koji plaču i žaloste se zbog toga što ovaj svijet ne mogu nadvladati, što u ovom svijetu ne mogu biti bez krivnje i grijeha. Tim svojim plačem priznaju teret grijeha, zlih sklonosti, koje ih drži u ropstvu tijelu, svijetu ili Zlom, te nisu svoji gospodari. Oni shvaćaju da je Bog jedini koji može s njih skinuti taj teret. U takvom plaču i žalosti obraćaju Mu se te On čisti njihovo srce, pere njihove grijehe. Zato sveti vide i sitnice na svojoj duši, a grješnici ne vide ni velike grijehe. Kad grješnik spozna svoje bijedno stanje, otvara mu se put u očišćenje. Samo u srcu koje plače nad grijesima može Božja milost djelovati. I samo u takvom srcu početak je onoga blaženstva koje će Bog usavršiti i dogotoviti.
Blaženi krotki – blaženi mirotvorci. Riječ „krotak“ danas nije u modi, ljudi su danas obuzeti duhom oholosti. Svatko misli da sve zna, da mu ne treba savjet, pomoć, znanje drugoga. Djeca već često odbacuju autoritet roditelja, učenici učitelja, a mnogi odbacuju Božji autoritet. Za sve što im je u životu dobro, zasluge pripisuju sebi, a za sve zlo, uvijek im je netko drugi kriv. Krotkost znači što i poniznost, a ovdje se koristi za čovjekovo stanje u kojem on točno spoznaje svoj položaj, priznaje vlast Bogu te prihvaća činjenice života onakvima kakve jesu. Ili, drugačije rečeno, prihvaća svoj križ i strpljivo ide za Isusom. Koji se prepušta Božjoj volji i ne pita: Kako to Bog može dopusti? Koji vidi pravu Božju namisao sa svijetom i ne govori da je Bog nepravedan, nego zna da Bog i po «krivim crtama piše pravo». Takav čovjek ima u sebi duboki mir. Njega ne uznemiruje što se većina priklanja pravu jačega, on svoj pogled upire u Boga i stvara mir oko sebe. On će tražiti mir i druge će voditi k miru. S takvim čovjekom počinje mir u svijetu.
Blaženi gladni – blaženi pravedni. To su oni koji osjećaju da su prolaznici na ovom svijetu, da putuju prema vječnosti, da nisu u raju, da se u ovom životu ne odvija sve po Božjem planu, da ovaj svijet nije onakav kako ga je Bog zamislio, nego da i ljudi slobodnom voljom određuju njegovu putanju te da, kako kaže sveti Ivan, svijet leži u zlu. Ipak, oni su sigurni da Božja ruka vodi sve i da zlo, što ga ljudi čine, okreće u dobro i izvodi pravdu u svoje vrijeme dajući grješnicima vrijeme i mogućnost da se okane zlih putova. Oni su gladni nebeskog kruha i Božje pravde. Oni znaju da se lažnost i zloća svijeta ne daju mijenjati revolucijama, da revolucije svijet i čovjeka guraju u još dublji ponor zla, mržnje i nepravde. Poučeni Isusovim primjerom, shvaćaju da svijet mijenja onaj koji daje svoj život za bližnjega.
Sveti Pavao ističe kako se ni jedan smrtnik ne može hvaliti pred Bogom jer Bog odabire slabe, neplemenite, lude svijeta da bi posramio jake, plemenite i mudre svijeta, jer je ljudska mudrost za Boga ludost, a križ Kristov, koji je, ljudskom mudrošću gledano, za mnoge ludost, mudrost je Božja kojom spašava svijet.
U tome je svjedočanstvo i svetost naše Crkve. Sva se ova blaženstva temelje na oslobađanju srca od zemaljskih stvari kako bismo počeli živjeti za Boga, po Njegovim zakonima. Koji to prihvaćaju, oni su dobročinitelji čovječanstva, jer u njima svijetli Božje svjetlo. Amen.
p. Anđelko Sesar