Iz 55, 6-9
Fil 1, 20c-24. 27a
Mt 20. 1-16a
Bog želi da se svi ljudi spase, a temeljna misao današnjih čitanja je Božji poziv čovjeku da prihvati ono što mu u svojoj velikodušnoj ljubavi i milosti Bog nudi: obraćenje, okretanje Bogu i rad za ostvarenje Božjeg plana s ljudima, jer jedino će taj plan biti ostvaren, svi drugi su osuđeni na propast.
«Visoko je iznad zemlje nebo, tako su visoko puti moji iznad vaših putova i misli moje iznad vaših misli.» Ovu rečenicu iz Knjige proroka Izaije Isus potvrđuje u prispodobi. Ta prispodoba, koja se nalazi samo u Matejevu evanđelju, sablažnjiva je, moglo bi se reći, za naše uši i našu ljudsku logiku. Nama, naviklima na ljudski način razmišljanja, u prvi mah gospodar vinograda može se činiti nepravednim jer svima plaća jednako – onima koji su radili od jutra i onima koji su došli pred kraj radnog vremena. To je stoga što imamo u pameti sliku zemaljskih gospodara koji se ravnaju po principima profita. Ali kad se sjetimo da se radi o Gospodaru neba i zemlje, u nama se rađa čuđenje i divljenje zbog tolike Božje dobrote. Isus ovdje objavljuje uzvišenu sliku Boga koji stalno traži čovjeka. Kojega nađe, iskazuje mu svoju milost. Ravna se po svom milosrđu. Na to moramo uvijek misliti. On daje daleko više nego što mi možemo zaslužiti. Bog nam ne plaća, nego daruje. Sve je Njegova milost.
Kada netko prima milostinju, dobiva nešto što nije zaslužio. Bog Isusa Krista je tako slobodan da milost daruje svakomu, pa i onima koji su se priključili kasno. Ako nas to uznemiruje, znači da sami još nemamo dobrotu i ljubav koja se od kršćanina traži. A Bog nam upravo to nudi: kraljevstvo nebesko, puninu svoje ljubavi i dobrote koja se onda može izlijevati na druge. „Bog je veći od našega srca“ (1 Iv 3,20). Srce koje ima Boga, premašilo je svoju veličinu, nije tijesno i skučeno – ono je bogato i široko. Iz njega se ljubav i dobrota prelijevaju jer je to zakon ljubavi. Zato sveci imaju potrebu sve ljude dovesti Bogu, spremni su patiti da bi drugi ušli u puninu Božje milost.
Svojim prispodobama Isus želi proširiti, uzdići naše poglede i naše shvaćanje iznad zemaljske, ograničene perspektive. Želi da mi Božje postupke naučimo prihvaćati kao slobodno darivanje i ljubav. Oni koji su ujutro ustali i pošli na posao ne smiju se ljutiti na one koji su kasnije došli ili još spavaju. Bog daje svima jednako. Prispodoba nas opominje da se ne osjećamo važnijima, marljivijima, boljima jer smo prvi došli. I to je Njegova milost što smo došli prije.
Ovom prispodobom Isus nam također želi reći da trebamo promijeniti naše krivo shvaćanje o Radosnoj vijesti. Ako Boga gledamo kao poslodavca i druge ljude kao konkurente u poslu, onda nam je teško razumjeti Božju dobrotu.
Kad su nakon demokratskih promjena mnogi krenuli u Crkvu, koji su prije bili na suprotnoj strani – neki zbog toga što im se učinilo probitačnim s obzirom na nove uvjete, neki jer su bili izgubljeni pa tražili novu luku, a neki jer su doživjeli milost obraćenja – nije bilo malo kršćana koji su na to gledali sumnjičavo, držali se po strani i prigovarali. Ljutili su se na te, po njima, zakasnjele radnike. Mrmljanje, umjesto radosti… A zašto? Jer nisu shvatili Radosnu vijest, jer nisu prerasli svoje skučene obzore, jer nisu dopustili da Božja ljubav proširi njihova srca i očisti njihove poglede. Takvima bi Isus ponovno uputio ove riječi: „Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Zar ja ne smijem biti dobrostiv?!“ Bogu hvala što Bog ne računa kao mi. Bogu hvala što Njegove mjere nisu kao naše, što Njegove misli nisu naše misli, jer ne bismo dobro prošli.
Molimo Boga da naše misli slijede Njegove i da se nađemo na Njegovim putovima kako bismo sa svetim Pavlom mogli reći: «Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak». Kako bismo mogli, dok smo u tijelu, plodno djelovati u Božjem vinogradu i primiti na kraju dana svoju plaću. Amen.
p. Anđelko Sesar