Iz 55, 10-11
Rim 8, 18-23
Mt 13, 1-9; 13, 1-23
Riječ je u Bibliji već na prvim stranicama izvršiteljica Božjeg nauma. U Knjizi Postanka ponavlja se izričaj «I reče Bog» kad se govori o stvaranju svijeta i čovjeka. Proroci često započinju: «Dođe mi riječ Jahvina…» I riječ Jahvina doista biva izvršiteljica Božjeg suda. Riječ Božja se utjelovila u Isusu Kristu. Zato sveti Ivan evanđelist počinje svoje evanđelje ovako: «U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Bogu i Riječ bijaše Bog…»
Riječ Božja obistinjuje ono zbog čega je poslana, jer je Život i Istina.
Da bi učinio razumljivim svoje poslanje onima koji nisu, poput apostola, bili upućeni u tajnu kraljevstva Božjega, Isus govori u prispodobama, tj. u pričama koje preko poznatog, slikovitog daju važne spoznaje, otkrivaju nove svjetove. Kako su duhovne stvarnosti našem ograničenom umu teško dohvatljive, ovo je čest način izražavanja tih stvarnosti. Govori onako kako Ga jedino mogu razumjeti – slikama iz prirode, iz života u koje stavlja božanske istine, jer ne prepoznaju u Isusu Božji dolazak. Zašto? Sam daje odgovor: «Jer usalilo se srce naroda ovoga; uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.»
Zato im priča priču o sijaču i sjemenu. Sebe prispodobljuje sijaču; On je došao posijati sjeme Kraljevstva Božjega na zemlju. Tlo u koje sije, srce je čovjekovo.
Kako sjeme daje plod, odnosno novi život, ako padne na dobro tlo i ako mu se omoguće povoljni uvjeti, tako i Isusova riječ daje novi život onome tko je prima, čuva i vrši. Govor je to o nebeskom kraljevstvu, kraljevstvu koje dolazi s neba i otvara nebo palom čovjeku, otvara mu pogled za Onostrano.
Govori da je čovjek suradnik u djelu ukorjenjivanja tog kraljevstva, ali da neće svi biti plodna tla za njegovo izrastanje. Tako onima koji slušaju Riječ o Kraljevstvu, a ne razumiju je i ne trude se razumjeti, dolazi Zli te otima ono što im je u srcu posijano. Neki se pak oduševe, ali se u njima ne ukorijeni Riječ, jer su nestalni, pokolebaju se zbog nevolja. Takvi su poput kamenita tla, beživotni. Ima i onih koji su poput trnovita polja – oni slušaju Riječ, ali ona ne donosi plod zbog toga što su obuzeti vremenitim brigama i zavodljivošću materijalnog, pa zaborave da su ovdje u prolazu, da je zemaljski život mjesto gdje se počinje izgrađivati vječnost. Dobrom zemljom Isus naziva one koji Riječ slušaju i razumiju te ona postaje plodna u njima. Drugim riječima, to su oni koji se trude oko kraljevstva Božjega, u kojima živi Isus Krist te po Duhu Svetomu donose obilan rod. Dakako, riječ je o svecima. Riječ je o ljudima čija se ljudska narav preobrazila Božjom milošću i njihovim pristankom na suradnju s njom.
A o preobrazbi čitavog stvorenja kao nečemu što je u Božjem planu govori Pavlova poslanica. Da bi nas ohrabrio na taj put, priziva nam u pamet buduću slavu: «Smatram, uistinu: sve patnje, sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.» Poziva nas da si posvijestimo kako je sva ova patnja i robovanje samo znak porođajnih bolova, te da nakon toga slijedi novi život.
Isusova prispodoba svakomu od nas postavlja osobno pitanje: Koliko je Božje kraljevstvo u meni? To je presudno pitanje na koje ćemo svi mi morati odgovoriti kad iziđemo iz ovog smrtnog tijela i nađemo se na pragu vječnosti.
Doista, na svetost smo pozvani. Svi su sveti nekad bili grješni kao i mi, ali im je srce bilo plodna njiva Riječi. Zato su u Nebu.
«I mi možemo postati sveci, ako ne više po nevinosti, ono barem pokorom i zadovoljštinom. Obilježje izabranih je ljubav, obilježje prokletih mržnja. Tko je proklet, ne ljubi nikoga, pa ni one koji su prokleti kao on… Sveti ljube svakoga, ali na osobit način ljube svoje neprijatelje.
A ti, ako još nisi svet, pazi da ne budeš odbačen! Neki srednji put između ovog dvoga ne postoji. Budi na oprezu: ili si jedno, ili drugo! Svi koji će jedanput posjedovati raj, bit će sveci.» Tako kaže sveti Ivan Vianney. Poslušajmo ga! Amen.
p. Anđelko Sesar