- nedjelja kroz godinu
Izl 19, 2-6a
Rim 5, 6-11
Mt 9, 36-10, 8
Nakon što je Bog čudesno izveo Izraelce iz egipatskog ropstva, po Mojsiju im obećava Savez. Obećava im da će mu biti «predraga svojina mimo sve narode», da će biti «kraljevsko svećenstvo, narod svet». To je čin Božjeg izbora, njegove dobrote i milosti, a ne njihove zasluge. Za iskazanu ljubav i vjernost od njih očekuje vjernost i odanost. Izraelci postaju njegov narod, «ovce paše njegove».
Bog svoje obećanje ispunjava.
Isus dolazi na zemlju u vrijeme kad se svijet nalazi u tami, čak i među Židovima postoje sljedbe koje se međusobno spore oko temeljnih pitanja vjere. Mnoštvo koje hrli za Isusom izaziva u njemu sažaljenje jer ljudi, izmučeni i shrvani, izgledahu «kao ovce bez pastira». Neznanje, glad za istinom, pravdom, mirom, ispaćenost – njiva su na kojoj Božja riječ može donijeti dobar plod. Ali treba vrijedne radnike za žetvu! Zato šalje Dvanaestoricu «i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku slabost i nemoć». Da bi čovjek ozdravio, najprije se treba ukloniti uzrok bolesti. Uzrok je grijeh po kojem nečisti dusi mogu djelovati, zarobljavati, činiti ljude nemoćnima i bolesnima.
Dvanaestorica su Isusov izbor. Oni će za Boga žeti. Bog i sad održava svoje obećanje. Najprije traži izgubljene iz doma Izraelova. Izabrani narod prvi dobiva poruku mesijanskog spasenja.
Upućujući ih među «izgubljene ovce doma Izraelova», zapovijeda im: «Putom propovijedajte: `Približilo se kraljevstvo nebesko! Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!» Oni su glasnici Radosne vijesti, poslanici Božji. Daje im se Božja snaga za svjedočanstvo da je Bog blizu. Kolika je Božja moć, svjedočit će svojom nemoći – nisu bili učeni, sposobni, mudri, ali su bili poslušni i vjerni. Navješćuju Božjom Silom, ne svojom mudrošću. Svijet u koji idu izgleda bolestan, izgubljen, bez života. Oni donose zdravlje, sigurnost, život, jer preko njih djeluje Božji duh. On se besplatno daje, ali se besplatno i predaje. On čini čuda po njima. Donosi oslobođenje, ozdravljenje, sve čini novim. Apostoli će liječiti bolest grijeha koju nitko ne može liječiti doli Bog. Smiju polagati ruke i reći: Budi čist. Ja te odrješujem. Više nisi neprijatelj Božji. Bogu je poznata tvoja grješnost i još više poznata mu je tvoja dobra volja. Gore glavu, Bog te voli. To smiju oni reći. Božje kraljevstvo je blizu. Ono nije rezervirano samo za Izraelce. Budući da je Božji sav svijet, njegovi su svi narodi. Sveti Pavao, apostol pogana, poslan je to navijestiti izvan izraelskog naroda. U poslanici Rimljanima naglašava opet Božju ljubav i milosrđe koji nisu pridržani samo za Izraelce, nego za svakog čovjeka, a izlili su se u žrtvi Isusa Krista: «A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grješni, Krist za nas umrije.» I priziva im u misao značenje tog čina: «Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više spasiti životom Njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.» Srž svega je pomirenje s Bogom, što daje mogućnost grješnom čovjeku da može prijeći iz smrti u život, jer grijeh je ono što ga odvaja od Boga, a Isus je preuzeo naše grijehe otvarajući nam put do Boga i vječnosti.
I mi, današnji kršćani, trebali bismo više slušati ove riječi. Čini se da je duh svijeta, zloduh u obliku «kulture smrti», zahvatio i naša srca. Kako se inače može objasniti da nas ima toliko koji se smatramo kršćanima a da se čuju i vide samo poruke suprotne Kristovima u našem društvu, u medijima? Kako se inače može objasniti da mnogi kršćani idu tražiti zdravlje, pomoć kod raznih poganskih svećenika koji nude bioenergiju, šamanizam, iscjeljenje, opuštanje, oslobođenje? Kako se inače može pojmiti navala istočnjačkih tehnika, od joge do transcedentalne meditacije u kršćanskoj Hrvatskoj, nakon što su opustošile kršćanski Zapad?
Kako se mogu pod krinkom napretka i duhovnog razvoja nuditi kršćanskom narodu mnogobožački kultovi i idoli, i da ih on prihvaća? Vraćamo li se mi polako u pogansko doba? Gdje nam je kršćanski polet? Vide li današnje izgubljene ovce da smo mi, Kristovi sljedbenici, sveti i da u nama djeluje snaga Božjeg duha? Doživljavaju li nas kao vjesnike njegove pobjede nad zlom, grijehom, smrću ili umorne, samodostatne, u sebe zatvorene, suobličene sa svijetom?
Kršćani su ljudi pobjedničkog duha, ljudi Radosne vijesti, optimistični i vedri. Za njih su nevolje u svijetu znak da je svijetu potrebno donijeti Krista. Ako smo kršćani, činit ćemo upravo to: donositi Krista izgubljenima. Amen.
p. Anđelko Sesar