Hoš 6, 3-6
Rim 4, 18-25
Mt 9, 9-13
Sve religije poznaju kultove i žrtve. U njima se pokušava umilostiviti božanstvo žrtvenim prinosom. No, već u Starom zavjetu Bog po proroku Hošei poručuje izabranom narodu da nisu žrtve koje obredno prinosi ono što očekuje od svog naroda: «Jer ljubav mi je mila, ne žrtva, poznavanje Boga, ne paljenice».
Ljubav se iskazuje zahvalnošću za ono što nam je dano. A Božji su darovi neizmjerni. On želi da Ga upoznamo kao takvog radosnog Darivaoca, Spasitelja koji pomaže u tjeskobi, koji oslobađa i zato Mu čovjek uzvraća ljubavlju i slavljenjem. Tako u psalmu stoji: «Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje! I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti».
Boga se upoznaje po vjeri, a primjer životvorne vjere dan nam je u Abrahamu. On je povjerovao Bogu u situaciji koja je, razumski gledano, bila takva da nije davala nikakve argumente vjeri. No, Abraham zna da je Bog gospodar svega i da Njemu ništa nije nemoguće, da je vjeran i izvršava obećanje, i Abraham vjeruje. «Zato mu se i uračuna u pravednost», kaže sveti Pavao poučavajući nas dalje: «Ali nije samo za nj napisano: `Uračuna mu se`, nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.»
Isus je došao pokazati Očevo lice ljudima. U Njemu je vrhunac Božje ljubavi i milosrđa. Jesmo li upoznali Isusa i po Njemu Oca nebeskoga? Upoznajemo Ga, naime, po vjeri, a vjera nam se uračunava u pravednost. Poznajemo li Ga ili ne poznajemo – očituje se u tome vršimo li Njegove zapovijedi ili ne vršimo. Sveti Ivan evanđelist izričito veli: «Ako vršimo Njegove zapovijedi, po tom znamo da Ga poznajemo…» A koja je to zapovijed, rečeno je: «Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas! Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za prijatelje svoje. Vi ste moji prijatelji ako učinite što vam zapovijedam»
O, beskrajna Božja milosti, sve si učinila da nas spasiš!
Svima nam je znano: kad bi nam Bog dijelio po našim zaslugama, ne bismo mogli puno očekivati. Naprotiv, morali bismo se bojati Njegova nepodmitljivog suda. Ali je Božja pravednost drugačija od naše ljudske. Bog nas ljubi i želi nas spasiti. Mi živimo od ove ljubavi, a što primamo, trebamo to dalje dati. Pravednost i milosrđe su kao dvije strane iste medalje. „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva“; ove Isusove riječi upućene farizejima – upućene su i nama. I nama kaže da proučimo značenje tih riječi jer smo i mi često skloni farizejskom krivom prosuđivanju. I mi se često stavljamo u poziciju moralnih sudaca zaboravljajući da je nama samima Bog otpustio veliki dug i da nismo suci svojoj braći, nego smo poslani kao svjedoci milosrđa Božjeg. Bez milosrđa pravednost ostaje kruta i odbojna. O tome kako je Božja pedagogija potpuno suprotna ljudskoj, o milosrdnom postupanju, govori jedna stara priča iz 13. stoljeća. Kaže da je živio neki vrlo škrt carinik Petar koji nikad nije davao milostinju prosjacima. Znalo se to, ali je jedan od prosjaka rekao da će on uspjeti i od Petra dobiti milostinju. Da bi to dokazao svojim sudrugovima, stigao je do carinikovih vrata i čekao. Kad je carinik došao, htio je baciti na njega kamen, ali kako ga nije našao, bacio je kruh. Prosjak zgrabi kruh i otrča u svoje društvo. Nakon tri dana carinik je obolio i sanjao da stoji pred sudom. Na jednu stranu vage stavljeni su svi njegovi grijesi, a na drugu stranu onaj kruh što ga je bacio za prosjakom, i vaga je stajala u ravnini. Jedno jedino djelo milosrđa bilo je teže nego mnogo grijeha koje je navukao na sebe tijekom svoga života! Ni ovo milosrdno djelo koje je učinio, nije učinio svojevoljno, nego je ono iznuđeno. Nije bacio kruh prema prosjaku zbog toga što je ovaj bio gladan, nego stoga što nije imao pri ruci kamen. Potresen snom, obratio se… „Od tada je carinik postao dobar i milosrdan čovjek“, kaže se na kraju priče. Mi bismo, kakva nam je narav, carinika osudili po kratkom postupku. A Bog nije takav. On svakom daje priliku da shvati svoj položaj i popravi svoj život
Nikada nije prekasno za obraćenje. U tomu se sastoji Božje milosrđe na koje nas Isus upućuje u evanđelju. Bog pruža svoju milosrdnu ruku i prema bezbožniku. Njegova ljubav omekšava ljudsku tvrdoglavost.
On ne umanjuje krivnju niti je briše: „Idi i ne griješi više“, kaže u evanđelju (Iv 8, 11). Krivnju naziva njezinim imenom, ali ne osuđuje grješnika; On poziva na obraćenje i sve čini da grješniku olakša korak na tom putu.
Kako smo često sami dobili neočekivanu priliku, kako smo često našli razumijevanje iako se tomu nismo mogli nadati! Poučeni time, činimo i mi tako drugima! Amen.
p. Anđelko Sesar