Iznimno lijepo vrijeme dodatno je potaklo vjerničko raspoloženje naših župljana, koji su se na svetu misu odazvali u lijepom broju. Ovaj lijepi broj se odnosi na odrasle vjernike prije svega, dok su na žalost djeca i mladi izostali. Kako se brzo rasplinuše obećanja netom primljenih sakramenata pričesti i krizme!!?? Čovjek se malo zamisli nad ovom pojavnošću ove neke moderne religioznosti bez Boga. Pitam se što je to još ostalo njima od svetoga ako se ne mogu motivirati za godišnje slavlje najsvetijih Tajna naše vjere!?
Pitam se nadalje što sutra imaju tražiti od Crkve i nas svećenika, oni isti mladi koji su jučer sjedili na terasama kafića, ne udostojivši se niti pogledati a kamoli bar ustati i pokazati štovanje Presvetom oltarskom sakramentu koji je prolazio ulicama našega grada, niti dva metra daleko od nekih!? Sutra će doći tražiti da sklope sveti sakramenat vjenčanja ili svetog krštenja za svoje dijete… Ma kakva je to spoznaja svetoga u tih ljudi i što je to njima sveto??!! To je čisto poganstvo.
Žalostan sam zbog toga, a s druge strane jako ponosan na onaj doista vjernički dio župe koji pokazuje zavidnu zrelost u vjeri, i koji dopuštaju da vjera doista oblikuje cjelokupno njihovo življenje. Oni su jučer pobožno i dostojanstveno hodali za Presvetim s pjesmom i molitvom, kroz grad, do kruga naše bolnice gdje su djelatnici s puno ljubavi uredili prigodne oltare za tri postaje, na kojima smo molili za naš grad i župu, za djelatnike i korisnike bolnice…
Učinili smo lijepu i korisnu gestu u kojoj želimo spojiti onu žrtvu ljubavi koja nam zbori s Križa na Kalvariji, sa ovom žrtvom križa bolesti i plodonosne patnje koja svakodnevno izvire iz naše bolnice.
