Osnivanje župe sv. Antuna Padovanskog u Novom Marofu

Za prvog upravitelja župe imenovan je vlč. Josip Jakovčić. On je bio ujedno i subsidijar u župi Sv. Vida i Sv. Jurja u Mađarevu gdje je župnik bio vlč. Petar Halužan. Vlč. J. Jakovčić nastanio se u Novom Marofu u ulici Matije Gupca u iznajmljenoj kući koja je služila i kao prvi bogoslužni prostor u župi Novi Marof. Iz dekreta o osnutku vidljivo je daje vlč. Jakovčić dobio zadatak da se pobrine oko uređenja novog pastoralnog centra sa željom da osnutak nove župe bude na što veću slavu Božju i na korist vjernicima. Granice nove župe bit će određene naknad­no a dotle dok ne bude imenovan stalni upravitelj župe, nova će župa biti administrirana iz župe Mađarevo. Tim riječima završava dekret o osnutku nove župe.

Župnik Jakovčić namjeravao je graditi crkvu na tzv. “Štuku”, tj. na mjestu gdje će se isticati i odakle će dominirati ovim krajem. Odmah je poduzeo prve korake u rješavanju prostora za gradnju crkve i istovremeno je nakanio za prvo vrijeme u dvjema kamionskim garažama organizirati crkvu. No, to je bilo ono što je smeta­lo tadašnjoj političkoj vlasti ovoga kraja koja se ponosila činjenicom da je Novi Marof jedino kotarsko mjesto u Hrvatskoj koje nema “kontrarevolucionarnih objekata”. I zaista, niti prije, niti poslije II. svjetskog rata sve do 1984. godine Novi Marof uistinu nije imao na svom užem gradskom području ni crkve, ni križa, niti ikakvog kršćanskog znaka, osim u privatnim kućama. Samo je u Možđencu postojao križ na raskrižju za Križevce.

Ishođenje građevinske dozvole bilo je mnogočime otežano. Konačnim rješe­njem crkva je locirana na močvaran i najlošiji teren, na margini naselja umjesto na istaknutom položaju u središtu mjesta. Ali, hvala Bogu, teren je danas navoženjem zemlje koliko-toliko podignut i uređen tako da crkva i samostan imaju sada već dostojan prostor, iako na margini grada.

Osnutak samostana sv. Antuna Padovanskog u Novom Marofu

Zbog mnogih poteškoća oko gradnje i stalnog odgađanja početka radova, zagrebački nadbiskup 17. II. 1982. godine ovaj zahtjevni posao ipak povjerava zajednici redovnika, franjevcima konventualcima. Na sjednici Provincijskog definitorija 28. VIII. 1982. za gvardijana budućeg Samostana Sv. Antuna Pado­vanskog u Novom Marofu izabran je o. Martin Dretvić. Iako su svećenici smješteni u Mađarevu, 1. siječnja 1983. počinju se voditi matične i ostale službene knjige župe Novi Marof.

Već ranije, 1974. godine, pokazali su franjevci konventualci apostolsku brigu za žitelje Novog Marofa. Vidljivo je to iz pisma tadašnjeg provincijala o. Nikole Roščića koje je 16. srpnja 1974. uputio zagrebačkom nadbiskupu izražavajući želju da braća otvore samostan u Novom Marofu. Odgovor zagrebačkog nad­biskupa bio je da će pitanje pastoralnog centra u Novom Marofu pokušati riješiti zajedno s tamošnjim svećenicima.109

Ugovorom o župi Novi Marof, sklopljenim između Ordinarijata zagrebačke Nadbiskupije i Ministra provincijala reda franjevaca konventualca, župa je po­vjerena Provinciji Reda Male Braće Konventualaca “ad nutum Sanctae Stedis”110.

U drugoj točki ugovora utvrđuju se granice župe s kojima se obje strane slažu: u novu župu spada Novi Marof i sljedeća sela: Možđenec, Grana, Makojišće Gornje i Krč. Ugovor je potpisan 17. veljače 1982. od provincijala o. Ferdinanda Cavara i nadbiskupa zagrebačkog Franje Kuharica.”1 Nažalost, problem granica župe nije riješen još ni danas. Nije, naime, na početku u obzir uzeta činjenica da se dio Novog Marofa nalazi i u sklopu župe Remetinec, a na terenu se slijepo držalo dekreta u kojem piše da se osniva župa Novi Marof dismembracijom župe Mađarevo.

O. Martin Dretvić bio je mlad svećenik, za svećenika zaređen 5. svibnja 1979., u američkoj državi New York. Teološki studij završio je također u Americi.

Na istoj sjednici definitorija o. Mijo Jozanović imenovan je kapelanom ovih župa i premješten je iz Samostana Uznesenja Bl. Djevice Marije u Molvama u Novi Marof i Mađarevo, kamo je došao 15. travnja 1982., također kao mlad svećenik, zaređen u Zagrebu 26. lipnja 1977.

Za potrebe redovničke zajednice premješten je iz Samostana Sv. Franje u Cresu (na sjednici Provincijskog definitorija dana 28. kolovoza 1982.) fra Marinko Bilobrk a trebao je doći 11. rujna 1982

Zagrebačka nadbiskupija našoj je provinciji predala “ad nutum Sanctae Sedis” župu Novi Marof s tim da vlastitim sredstvima izgradimo crkvu i župni dvor (samostan) u Novom Marofu. Također nam je na privremenu upravu povjerena i župa Mađarevo dok ne izgradimo crkvu i samostan u Novom Marofu. Dobili smo dozvolu da u župnoj kući u Mađarevu možemo privremeno osnovati i samostan.

Tako se na temelju pismene suglasnosti vrhovne uprave našega reda, br. 77/82., od 1. ožujka 1982., i pristanka našega Definitorija na sjednici 28. kolovoza 1982. – snagom Ustanova našega reda br. 29, stavak 2, kanonski uspostavlja Samostan Sv. Antuna Padovanskog u Novom Marofu s privremenom rezidencijom u župnoj kući u Mađarevu.

Dekret o osnutku samostana u Novom Marofu stupa na snagu 4. listopada 1982., na blagdan našega Sv. Oca Franje. Ovim činom želio se u Zagrebu, 28. kolovoza 1982. godine dati u našoj Provinciji pečat završnici proslave 800. obljetnice rođenja Sv. Franje. Dekret je potpisan od o. Ferdinanda Cavara, provincijala i o. Stjepana Gagulića, tajnika Provincije.

Otac Provincijal predložio je 15. ožujka 1982. Ocu Nadbiskupu, u dogovoru sa svojim definitorijem, za zaštitnika župe i samostana Sv. Antuna Padovanskoga. Pozitivan odgovor od Duhovnog stola na tu želju franjevaca konventualaca dolazi 1. travnja 1982. godine (br. 563/82.)

Gradnja crkve i samostana

Poslovi vezani uz gradnju crkve i Samostana Sv. Antuna Padovanskog u Novom Marofu započeli su u lipnju razgovorima s mogućim izvođačima radova. Rezultat razgovora bio je izbor domaćeg poduzeća Građkom iz Novog Ma-rofa. Za nadzor nad radovima odabran je ing. Emil Geci iz Varaždina zbog iskustva u tom poslu i k tome je još praktični vjernik.

26. srpnja. 1982. – na blagdan Sv. Ane – došao je provincijal o. Ferdinad Cavar i vikar provincije o. Petar Odak u Građkom gdje su bili lijepo primljeni od generalnog direktora ing. Vladislava Hajduka, tehničkog direktora ing. Vladimira Meštrića i v.d. direktora OUR-a Građenje ing. Slavka Mlinarića (inače direktor Građenja ing. Nada Volarić-Hajduk bila je na porodiljnom dopustu). Nakon detaljne analize potpisan je ugovor, ali tada samo za gradnju crkve i zvonika. Tek kasnije, kad se počelo u kolovozu graditi, promijenila se odluka da se odmah grade i temelji za samostan.