Održano predavanje Vladimira Paara na temu znanosti i vjere

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
Tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.

Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da Ti sveto spominje ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim…

Tako sveti Franjo započinje svoju Pjesmu stvorova koja je odraz njegove duboke ljubavi prema Stvoritelju i svemu stvorenome. U toj pjesmi sveti Franjo slavi i hvali Boga po suncu, mjesecu, zvijezdama, vjetru, ognju i svim stvorenjima koja je Bog stvorio. Napisana je u 13. stoljeću, kada se još mislilo da je Zemlja ravna i da se oko nje okreću i planeti i Sunce. Danas, u 21. stoljeću, zahvaljujući nebrojenim znanstvenim postignućima mnogo više znamo o svemu, o nastanku svemira, o čovjeku,  ljudskom genomu, o prirodnim zakonima, a imamo i svemoćne mobitele, računala, internet, televiziju. Ali, nakon predavanja akademika Vladimira Paara postali smo svjesni kako što više znamo, to više otkrivamo koliko zapravo malo znamo, i koliko smo stvarno samo mali crvići pred Svevišnjim i Svemoćnim Gospodinom.

Akademik Vladimir Paar nas je svojim predavanjem na temu znanosti i vjere održanim 9. ožujka u kulturnom centru zaista oduševio govoreći o temama poput velikog praska i postanka svemira, o evoluciji, ljudskom genomu, mozgu, povezanosti znanosti i vjere i mnogim drugima. Ono što nas je stvarno dotaklo je zadivljujuća razina složenosti svega stvorenoga, a osobito remek djelo zvano čovjek, sa bezbrojnim mogućim kombinacijama i šiframa ljudskog genoma, sa bezbrojnim električnim aktivnostima koje se svakog trenutka događaju u ljudskom mozgu, i još toliko nepoznatih, neistraženih i nezamislivih područja znanosti. Iznad svega nas je dirnula činjenica da svako novo znanstveno postignuće otvara još deset novih pitanja na koje znanost nema odgovor. Akademik Paar istaknuo je da je svaki znanstvenik koji se ozbiljno bavi znanošću i takvim otkrićima zapravo i vjernik, jer jednostavno ne može ostati ravnodušan pred tolikim čudima. Čovjek zaista ne može a da se ne upita: Tko je sve to tako divno zamislio i stvorio?

Dokazi da taj Netko postoji su svuda oko nas. Svetom Franji je bio dovoljan sjaj sunca i ljepota cvijeća, prirode i životinja da u njima prepozna Stvoriteljev otisak, a mi u današnje, moderno, sveznajuće doba, ostajemo često zatvoreni u same sebe, u svoje svakodnevne brige i probleme, oholosti, gramzivosti  i požude ovoga svijeta, te ni ne primjećujemo sve te ljepote ni Onoga koji je sve to za nas stvorio.  Upravo zato je ovo predavanje bilo idealno za početak Korizme, da malo zastanemo i zamislimo se, jer taj Stvoritelj, Svemoćni, Bog, koji je sve tako divno stvorio, postao je čovjekom poput nas. Dao je svoj život za svakoga od nas, zato jer nas ljubi. Nas, malene, neznatne crviće. Ne preostaje nam nakon ovih spoznaja drugo nego da u svoj poniznosti i malenosti molimo i tražimo Boga i odgovor na najveće pitanje vjere i znanosti, a to je pitanje Njegove neizmjerne ljubavi koju ima prema nama malenim ljudima. Pred tom nedokučivom tajnom možemo samo zajedno sa svetim Franjom moliti: Tko si ti, o preslatki moj Bože? A tko sam ja, najneznatniji crv i beskorisni tvoj sluga?