Mudr 6, 12-16
1 Sol 4, 13-18
Mt 25, 1-13
Današnja čitanja podsjetila su me na priču o kralju i dvorskoj ludi. Vrlo je znakovita i poučna. U njoj kralj dvorskoj ludi daruje štap uz riječi: «Predaj je osobi u kojoj vidiš ludost veću od svoje!» Nije slutio da bi to mogao biti on sam. Ali, dogodilo se da je kralj obolio i da su mu zaredale posjete jer je bolest napredovala. Konačno, i dvorska luda posjeti kralja. Na ludino pitanje: «O, moj kralju, kako ste?», kralj odgovori: «Loše, moja ludo!» «A nadate li se boljemu?», luda će. «Ne», odgovori kralj i nastavi: «Čini se da ću na put bez povratka!» «Jeste li se pripremili za taj put?» «Nisam, moja ludo, jer ne poznam puta, a tamo se i ne može ništa nositi.» «E, kralju, vama predajem svoj štap jer ste luđi od mene. Idete na put bez povratka, ne znate kamo i ne nosite ništa.»
Ovom kralju slični su mnogi ljudi. Svi mi znamo da ćemo jednom morati napustiti ovaj svijet, a ipak se toliki cijeli život ne pitaju kamo će poslije toga, kako se spremiti za odlazak. No, i mi koji to znamo često to smetnemo s uma pa se uspavamo u prolaznim varkama. Zašto? Zato što tražimo sve drugo osim Mudrosti, a ona je ipak najvažnija. «Lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje… Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama, i u susret im dolazi u svakoj misli.» Ona je Božanska istina koja se otkriva onome tko je traži vodeći njegov duh svojim putovima. Ona je hrana i piće duši; siti i utažuje njenu žeđ. Ona je ulje u svjetiljkama, koje su sebi pribavile mudre djevice čekajući zaručnika. Isus je zaručnik, duše zaručnice. Ali sve duše nisu mudre, ima ih i ludih i za njih će vrata kraljevstva nebeskog biti zatvorena. Zato Isus opominje: «Bdijte, dakle, jer ne znate dana ni časa.»
Nitko od nas ne zna što nosi sutrašnji dan. Svi ipak želimo sigurnost. Dapače, oznaka ljudi našeg vremena je težnja za sigurnošću, ali, nažalost, samo materijalnom. Izračunava se prosjek za mirovinu, uplaćuju se dopunska zdravstvena osiguranja, životna osiguranja, stvaraju zalihe. Slično je bilo i u Isusovo vrijeme. To je jedna od ludosti prirođenih čovjekovoj naravi. O njoj Isus govori u priči o bogatašu koji je napunio svoje žitnice pa rekao svojoj duši: Uživaj, sigurna si. «Luđače, još danas će ti se oduzeti duša», veli Isus kao opomenu.
Tragično je kad kršćanin, umom upoznavši božansku istinu, srcem prione za laži koje mu nudi svijet, kad težnju za Vječnim zamijeni privrženošću prema prolaznim stvarima pa umjesto da traži Duha Svetoga – traži opsjene. Takav je doista poput onih ludih djevica iz današnjega evanđelja koje su zaboravile da zaručnika treba dočekati upaljenih svjetiljaka pa nisu pripravile ulja. Ulje je isto što i život po Duhu. Taj se život očituje u djetinjem odnosu prema Bogu i bratskom prema ljudima, u nadahnuću kojim nas Duh vodi da činimo djela dobrote i ljubavi, u poticajnoj snazi Duha koja nas ohrabruje za svjedočenje istine i pravde, taj život se očituje u svemu onome po čemu se naše unutarnje biće suobličuje s Kristom po vjeri i ljubavi. Jer «svi oni koje vodi Duh Božji, sinovi su Božji». (Rim 8,14) A ako su sinovi, onda su i baštinici. Samo su sinovima Božjim otvorena vrata kraljevstva nebeskoga. Ostali će morati ostati ispred vrata. Trudimo se da ne budemo među onima pred kojima će se vrata zatvoriti, trudimo se da uđemo na vrata, kao što na vrata ulazi svaki dobri pastir. Bdijmo da nas naš zaručnik ne zatekne nespremne: raščešljane, bosonoge, neumivene. Pripremimo ulje da mu osvijetlimo put do svoga srca. Amen.
p. Anđelko Sesar