U ponedjeljak, 6. srpnja oko 17 sati, posjetili smo zajedno sa patrom Vitomirom naše drage bake u staračkom domu u Makojišću Gornjem. U domu se nalazi desetak baka, od kojih su neke doslovno prikovane na krevet, a najstarija baka je u dubokoj 96. godini.
Približavajući se domu, vidjeli smo da su nam neke bake čak i pripremile doček mašući nam sa balkona s krunicama u rukama, dok su druge pak mislile da smo došli tražiti stan ili novce. No, kad su primijetile naše vesele osmijehe pune ljubavi, ili možda više župnika u habitu, svima je bilo jasno tko smo i zašto smo došli k njima. Došli smo im pružiti ruku ljubavi, razumijevanja i poštovanja, došli smo ih razveseliti, oraspoložiti, pokazati im da nisu same i dati im tako barem malo snage za borbu sa svojim bolestima i starošću. Da ne bismo išli praznih ruku, ponijeli smo im pobožne sličice i voće.
Porazgovarali smo sa svakom bakom, saslušali smo ih, a imali smo i gitare pa smo zajedno sa bakama otpjevali nekoliko pjesama i tako ih još malo iznenadili i razveselili. Za kraj smo se zajedno pomolili i nakon što je pater Vito podijelio svakoj baki bolesničko pomazanje, krenuli smo svaki svojem domu, ne znajući tko je ovim posjetom dobio više radosti, ljubavi i snage za život, bake ili mi.
