Dragi župljani, prijatelji, uzvanici, rodbino – hvaljen Isus!
U ime mnogobrojnih članova obitelji Sesar, čestitam svome stricu, fra Anđelku Stipi Sesaru ovaj lijepi jubilej. Ponosni smo jer u obitelji imamo čovjeka koji je cijeli svoj život posvetio Gospodinu, ne sumnjajući u ispravnost svoga izbora, ne kolebajući se, ne važući, ne dvojeći…
Odbacivši sve zemaljsko, pozdravivši se sa svojom biološkom obitelji, rado ostavivši plug (he he), krenuo je na dug i prašnjav put slijedeći Krista, navješćujući Radosnu vijest – doduše ne Korinćanima nego Kočerinjanima, ne Galaćanima ili Solunjanima nego Galdovčanima, Šibenčanima, Zagrepčanima, Marofljanima… Nije izlizao samo sandale nego i debele i otporne donove kvalitetnih cipela, nahodao se, navozao, nabrodio i naradio… neumorno propovijedao, ispovijedao, dijelio sakramente i oproste, raširenih ruku dočekivao novorođene i sklopljenima ispraćao one koji su otišli prije nas…
Grmio je kao Ilija Gromovnik, opominjao kao starozavjetni prorok, ali i tražio izgubljene ovce ne štedeći ramena da ih vrati u stado… Krčio je kamen, sijao žito, bacao mreže, obrađivao vinograd… Uranjao u zdenac života, vjerovao u vijenac života… Znakom križa i sve nas iz obitelji blagoslivljao je u svim prigodama, pa nema ni krštenja ni vjenčanja na kojima nije bio Gospodinov izaslanik, licencirani opunomoćenik pri našem sklapanju vječnoga saveza s Kristom. Na Krčiću, malom seoskom groblju u rodnome Podvraniću, rastao se od zemaljskoga obličja svoje majke, oca, brata, sestre… strpljivo čekajući ponovni susret s njima i svima koje mu je Gospodin poslao ususret… Snažan, glasan, vitalan, zdrav – svaku je Gospodinovu odluku poštovao i prihvaćao, posve siguran u njezinu pravednost i ispravnost. Njegova je vjera bistra kao nabujale proljetne vode, nepokolebljiva kao Čvrsnica, tvrda kao hercegovački kamen, visoka kao jablan ili lišnjak, svježa kao ona jutra kada je kao dječak s vršnjacima iz sela ujesen kretao u školu… Puno je Vranišnice proteklo od tada… Ovaj zlatni jubilej prilika je da mu zahvalimo na svemu, da mu kažemo da se njime dičimo, da pucamo od ponosa jer ga je dala baš naša kuća! Mislim da na koncu svoju polustoljetnu vjernost slobodno može zaključiti riječima: Dobar sam boj bio, vjeru sačuvao, trku doduše još nisam završio, ali nadam se vijencu pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac.
Hvala ti, strikane, na svemu!
Govor fra Anđelkove nećakinje Ivane Babić
Novi Marof, 26. lipnja 2016., povodom 50. obljetnice od Mlade mise
